Skip to main content
search

Kineska spoljnopolitička inicijativa Pojas i put je 2013. godine lansirana na inicijativu kineskog lidera Si Đinpinga od samog početka uključuje različite načine saradnje sa državama širom sveta, putem kojih  Peking širi svoj globalni uticaj. Osnova ove inicijative su infrastrukturni projekti finansirani putem kredita kineskih banaka, spoljnotrgovinska razmena, pa čak i saradnja u oblasti kulture i odbrane.

Sa nadolazećom četvrtom industrijskom revolucijom, početkom razvijanja 5G tehnologije i sve bržim razvojem veštačke inteligencije, 2015. godine politički lideri u Pekingu odlučuju da prošire svoju inicijativu tako što u nju uključuju i Informatički put svile. Informatički put svile ubrzo dobija novi naziv koji više odgovara težnjama Kine na globalnom nivou i postaje “Digitalni put svile“.

Digitalni put svile predstavlja globalnu ekspanziju kineskih tehnologija na tržištima kojima su u prošlosti dominirali zapadni akteri, kao i u državama u razvoju koje prolaze kroz tehnološku revoluciju. Obuhvata širok spektar, počevši od telekomunikacionih mreža, razvoja pametnih gradova i e-trgovine, pa sve do kineskih satelitskih sistema i sistema za video nadzor koji koriste veštačku inteligenciju. Ono što takođe karakteriše Digitalni put svile jeste udruženi nastup kineskih vlasti i kineskih digitalnih giganata (npr. Huawei, ZTE, Alibaba) koji je omogućio da kineske kompanije pozicioniraju kao globalni lideri u svojim poljima i pružaoci jeftinih, a kvalitetnih tehnoloških rešenja. Međutim, druga strana istog procesa jeste i porast zabrinutosti da dolazi do širenja uticaja kineskog uticaja kroz delovanje ovih kompanija. To je dovelo do oštrih reakcija i zabrana saradnje sa kineskim kompanijama od strane multilateralnih grupacija, poput grupe Pet očiju koju čine SAD, Velika Britanija, Kanada, Australija i Novi Zeland, ali i unilateralnih zabrana od kojih je najznačajnija inicijativa Čista mreža pokrenuta od strane administracije bivšeg predsednika SAD, Donalda Trampa.

Publikacija koju je objavila Mreža posmatrača Kine u Centralnoj i Istočnoj Evropi (CHOICE Network) ispituje na koji način i u kojoj meri je Digialni put svile prisutan na Zapadnom Balkanu. Zaključak je da, kao i kada se posmatra celokupan nivo kineskog uticaja i prisustva, Srbija predstavlja ključnu tačku Digitalnog puta svile u region. Kod ostalih država je različit nivo prisustva, od veoma prisutnog do nepostojećeg.

Nepostojanje zvaničnih diplomatskih odnosa između Prištine i Pekinga je uslovilo i to da nije došlo do razvoja kineskog uticaja u tehnološkom razvoju ovog dela regiona. Severna Makedonija i Albanija su otvoreno blokirale dalji razvoj saradnje u digitalnom sektoru, a pre svega u okviru razvijanja 5G infrastrukture, onog trenutka kada su pristupile inicijativi Čiste mreže. Ovaj potez ukazuje i na tendenciju, kako u regionu Zapadnog Balkana, tako i u drugim delovima Evrope, da države koje imaju bliske političke odnose sa SAD češće zabranjuju ili limitiraju razvoj Digitalnog puta svile. Države koje imaju više razvijene odnose sa Pekingom su otvorenije za razvoj saradnje u digitalnom sektoru ili ih pak ne zabranjuju izričito. Ovo je slučaj sa Crnom Gorom i Bosnom i Hercegovinom, koje nisu još uvek ni na jedan način ograničile bilo koji deo Digitalnog puta svile, uključijući i potencijalno učešće kineskih kompanija u izgradnji infrastrukture neophodne za lansiranje 5G mreže. Dok je u Crnoj Gori učešće kineskih kompanija u oblasti digitalnih tehnologija vrlo slabo zastupljeno, Bosna i Hercegovina se pokazala kao iznenađujuće spremna sa saradnju sa kineskim kompanijama. Kompanija Huawei i grad Sarajevo su 2018. godine potpisali sporazum o implementaciji projekta Pametni grad, a kineska kompanija takođe ima razvijenu saradnju sa sva tri glavna telekomunikaciona operatera – BH Telekom, M:Tel i HT Eronet. Uprkos pritiscima do kojih je došlo kroz izjave američkog ambasadora, Bosna i Hercegovina (još uvek) nisu zabranile mogućnost učešča kineskih kompanija u izgradnji 5G mreže. Kada su bosanski zvaničnici upitani da li će u budućnosti razmotriti mogućnost zabrane kineskim kompanijama, odgovor koji su pružili jeste da Bosna i Hercegovina još uvek nema ni u potpunosti razvijenu 4G mrežu, te da u ovom trenutku ne razmišlja o uvođenju 5G infrastrukture.

U odnosu na ostalih pet država iz regiona, Srbija je na višem nivou razvila saradnju sa Kinom u oblasti razvoja digitalnih tehnologija. Stepen upliva Digitalnog puta svile se može opisati kao sveobuhvatno partnerstvo na strateškom nivou. Osnovnu komponentu saradnje predstavlja oblast telekomunikacija, a pored toga saradnja između Srbije i Kine je obuhvatila i sektor bezbednosti, sisteme upravljanja na nivou lokalnih samouprava, IT industriju i razvoj digitalizacije. U svim navedenim oblastima, glavni partner Srbije je kopmanija Huawei. Ova kineska kompanija je svoje kancelarije u Beogradu otvorila 2007. godine i postepeno je svoje sedište razvila do regionalnog centra za većinu aktivnosti ove kompanije u regionu. Između ostalog, Huawei je 2020. godine u Beogradu otvorio svoj centar za inovacije i digitalni razvoj i postao komercijalni korisnik srpskog nacionalnog data centra u Kragujevcu. Pored toga, Huawei je finansirao opremanje gradskog data centra u istom gradu donacijom od 2 miliona dolara, kao i razvoj odseka za razvoj veštačke inteligencije u okviru nacionalnog data centra.

Kineska kompanija je u aprilu 2019. godine sa srpskim ministarstvom trgovine, turizma i telekomunikacija potpisala sporazum o implementaciji projekta Pametni grad u gradovima širom Srbije. Ovaj projekat podrazumeva korišćenje inovativnih tehnoloških rešenja u upravljanju javnim resursima na lokalnom nivou i potpisivanjem ovog sporazuma Huawei se pozicionirao kao strateški partner u ovom segmentu. Niš je izabran kao pilot u implementaciji ovog projekta, međutim do danas on nije sproveden. Ono što je istaknuto kao problematični aspekt projekta jeste da jedan deo ekspertske zajednice projekat tumači kao pokušaj kineskih vlasti da kroz partnerstvo sa tehnološkim gigantom podstaknu izvoz kineskog sistema upravljanja koji se naziva i tehno-autoritarizmom. Činjenica je da se sistem Pametnih gradova zasniva na prikupljanju velikog broja podataka i korišćenju istih u cilju pružanja boljih javnih usluga. Pristup toj količini podataka može biti iskorišćen u pogrešne svrhe, međutim u toj situaciji odgovornost leži na lokalnim akterima koji su krajnji korisnici informacija. Takođe, postojanje kontrolnih mehanizama i nadležnih organa bi trebalo da predupredi potencijalnu zloupotrebu, bilo od strane domaćih ili stranih aktera. To dovodi do glavnog pitanja, a to je da li Srbija ima dovoljno razvijene mehanizme kontrole i nadzora koji će sprečiti potencijalno štetne aspekte jednog ovakvog projekta.

Slične zabrinutosti su iskazane i po pitanju projekta Bezbedan grad. Projekat koji se sprovodi u partnerstvu ministarstva unutrašnjih poslova i Huawei-a podrazumeva instalaciju 1000 kamera za video nadzor na 800 lokacija u Beogradu. Ono što izaziva zabrinutost jeste da su kamere opremljene softverom za prepoznavanje lica koji koristi veštačku inteligenciju. Nadležni organi su implementaciju projekta opravdali korisnošću koju ima za povećanje nivoa bezbednosti, međutim zabrinutosti koje su iskazane ukazuju da je potencijal ugrožavanja privatnosti građana, pa samim tim i njihovih prava i sloboda veliki te da je postoji mogućnost da projekat proizvede više štete nego koristi za građane.

I pored iskazanih zabrinutosti, Srbija je nastavila da aktivno unapređuje saradnju sa kineskom kompanijom. Razvoj saradnje nije usporen ni nakon što je Srbija u septembru potpisala Vašingtonski sporazum o normalizaciji ekonomske saradnje između Beograda i Prištine čiji je sastavni deo bila odredba o zabrani učešća nepouzdanih dobavljača u izgradnji 5G mreže, kao i uklanjanje opreme tih proizvođača iz postojeće mreže. Činjenica da je ovaj sporazum potpisan uz posredovanje SAD, ukazuje da se ova odredba odnosi pre svega na kineske kompanije i da predstavlja neformalnu usaglašenost sa inicijativom Čiste mreže. Međutim, visok razvoj saradnje između Beograda i Pekinga doprineo je tome da ova odredba ostane slovo na papiru. Srbija nije preduzela nikakve mere u ograničavanju učešća kineskih proizvođača u budućoj izgradnji 5G tehnologija. Sporazum jeste ostavio određene posledice, pre svega u vidu odlaganja uvođenja 5G tehnologija u Srbiji. Nakon što se našla između dve vatre, vlada Srbije je donela odluku da ne načini sledeći korak u daljem razvoju 5G mreže, uz izjavu premijerke Ane Brnabić da ‘’građani Srbije nema nikakvu potrebu za 5G mrežom’’.

Digitalni put svile će u budućnosti predstavljati bitnu komponentu pozicioniranja Kine na globalnom nivou. U isto vreme, on predstavlja jednu od glavnih tački sporenja između Pekinga i zapadnih aktera. Kakav će stav države Zapadnog Balkana zauzeti prema kineskoj inicijativi zavisi pre svega od postojećih nivoa odnosa, ali i podsticaja (poput inicijative Čiste mreže) koji dolaze sa Zapada. Sveobuhvatno partnerstvo koje je razvijeno između Srbije i Kine, kao najintenzivnije od svih država Zapadnog Balkana, doprinelo je i tome da se Digitalni put svile najviše razvije upravo u ovoj državi. Iako saradnja sa partnerima iz Kine neupitno doprinosi razvoju digitalnih tehnologija u Srbiji, neophodno je uspostaviti jasne kontrolne mehanizme, poštovati načela transparentnosti i konkurencije u cilju osiguravanja nacionalne bezbednosti i umanjivanje šanse da dođe do negativnih posledice usled razvijanja odnosa u ovoj sferi.

Tekst je prvobitno objavljen u Novom Magazinu, br. 531, 01. Jula 2021. Autor tekstat je programski koordinator Fondacije BFPE za odgovorno društvo.

Close Menu