Skip to main content
search

Autorka teksta je izvršna direktorka Fondacije BFPE za odgovorno društvo, Svetlana Stefanović. Tekst je prvobitno objavljen u 578. broju Novog magazina.

Živimo u vremenima neizvesnosti. Koncepti, pravila i norme u međunarodnoj politici svakodnevno se menjaju; novi akteri se pojavljuju na međunarodnoj sceni, menja se ravnoteža u svetu, priroda izazova; a i otvaraju neke nove perspektive. Henri Kisindžer je 2018. rekao kako su „40-ih godina 20. veka evropski lideri imali jasan osećaj pravca. Trenutno uglavnom žele da izbegnu nevolje.” Sve promene na međunarodnoj sceni utiču i na promene u samoj Evropskoj uniji, kao i u zemljama kandidatima koje se nalaze na svom „evropskom putu“.

Nakon ekonomske, finansijske i migrantske krize, Bregzita, rata u Ukrajini i drugih otvorenih pitanja sa kojima se EU suočava, čini se da se proširenje trenutno posmatra kao problem i izazov za Uniju, a ne kao deo mogućeg rešenja. S druge strane, region Zapadnog Balkana je mali prostor, veoma raznolik, još uvek u procesu transformacije, zaglavljen u bilateralnim  i unutrašnjim sporovima i ne vidi alternativu „evropskom putu“, ali ipak otvara prostor i za druge aktere na međunarodnoj sceni.

PET SCENARIJA: Proširenje je dugo bilo pokretačka snaga političkih promena i nade za sve građane i građanke u našem regionu, ali je EU izgubila privlačnu moć u istom trenutku kada su njene ambicije da primi nove članice splasnule. U zemljama i politici Zapadnog Balkana i dalje je prisutna „evropska perspektiva“, ali s obzirom na kašnjenje u ovom procesu, promenjenu metodologiju pregovaranja, nepoverenje u uspešno okončanje procesa evropske integracije je jače nego ikada, a zamor u zemljama Zapadnog Balkana sve prisutniji. Prestiž EU je opao i građani i građanke nisu više sigurni da nas čeka „svetla evropska budućnost“.

Grupa autora i autorki iz regiona, u okviru Višegrad Insajta je početkom godine otvorila diskusiju na ovi temu predstavljanjem izveštaja o budućnosti Zapadnog Balkana i pet scenarija za 2030. godinu. Na osnovu istraživanja i razgovora sa različitim akterima i akterkama iz zemalja Zapadnog Balkana urađeno je pet različitih scenarija za budućnost regiona onako kako je oni vide. Scenarija se kreću od onih koji vide svetlu evropsku budućnost za ove zemlje u regionu, do onih mračnih scenarija u kojem je proces evropske integracije regiona u večitoj status kvo poziciji.

Nastavak i eventualno ubrzanje procesa evropske integracije Zapadnog Balkana u Evropsku uniju, pretpostavlja i odgovorniji pristup zemalja u regionu i posvećenost procesu koji treba da bude fokusiran na jačanje svojih institucionalnih kapaciteta, regionalnu saradnju i izgradnju demokratskih država (scenario Prisilne ruke – eng. Forced Hand – ili uslovljavanja procesa evropskih integracija). Održavanje status kvo u procesu evropskih integracija će dovesti do daljeg nezadovoljstva i pada popularnosti EU u zemljama u regionu i jedan je od pesimističkih scenarija (Mračna budućnost, eng. Dark Future). Udruživanje zemalja Zapadnog Balkana oko globalnih izazova i međusobno podsticanje solidarnosti,  saradnje i zajedničkog delovanja dovelo bi do jačanja progresivnih snaga u regionu i otvaranja prostora da region počne da radi za sebe (Povezivanje, eng. Banding Together). Odugovlačenje procesa pregovaranja o pristupanju EU može da dovede do odugovlačenja procesa, gde će obećanje EU o integraciji biti i dalje prisutno, ali više u kontekstu odvlačenja negativnog uticaja konkurenata, koji su vrlo jaki imajući u vidu rast podrške Rusiji i Kini, nego jačanje demokratije na evropskom prostoru (Neuhvatljiva evropeizacija, eng. Elusive Europeanization). Okretanje zemalja regiona međusobnoj snažnijoj ekonomskoj saradnji dovelo bi do promene prioriteta i potisnula bi neslaganja iz prošlosti u drugi plan (Defragmentacije Zapadnog Balkana, eng. Defragmentation of the Western Balkans).

2030: Jasno je da ne postoji jedan jasan scenario koji bi u potpunosti bio primenjiv za čitav Zapadni Balkan do 2030. godine, već je najizglednija kombinacija više njih. Može biti da to predstavlja i najbolju opciju za region u ovom trenutku. Ali, budućnost regiona i procesa evropskih integracija će zasigurno ostati zavisna od geopolitičke situacije, razvoja odnosa unutar samog regiona, ali i uticaja drugih aktera i dešavanja na međunarodnoj sceni. Ono što je sigurno da će region ostati i dalje oslonjen na EU, kao glavnog ekonomskog partnera. S druge strane, zajedničko zemljama našeg regiona jeste da i dalje nema značajnijih pomaka u jačanju vladavine prava, slobode medija, borbi protiv korupcije, zarobljene države i sl. Posvećenost Brisela, kao i aktera sa prostora Zapadnog Balkana procesu evropske integracije bi i dalje bio najbolji način za demokratske reforme društva i institucija, ali i za jasniju perspektivu „evropskog puta“ čitavog regiona.

Koji od ovih scenarija je najizgledniji za Srbiju? Srbija u procesu evropske integracije i dalje ima mapu od hiljadu koraka, ali činjenica je da se ne pomera na njoj brzinom koja je bila očekivana i poželjna. U više od dve decenije procesa evropske integracije Srbije, neki od scenarija su se Srbiji već na neki način desili. Period od 2000. do 2006. godine bio je period poverenja i velike posvećenosti procesu evropske integracije. Podrška građana i građanki bila je na najvišem nivou, a  „evropski put“ je bio jedini put. Uvođenje vizne liberalizacije podiglo je očekivanja na maksimum, proces evropske integracije postao je spoljnopolitički prioritet, a očekivalo se i punopravno članstvo u EU. Međutim, nakon toga situacija se promenila i politika uslovljavanja i nepoverenja dovela je do porasta evroskepticizma i među političkom elitom, kao i među građanima i građankama. Kako ni posle 2012. godine Srbija nije bila ništa bliže ulasku u EU, to je dovelo do rasta nepoverenja građana i građanki Republike Srbije da će ikada biti deo Evropske unije i „evropske porodice“. Nakon toga Srbija je zaigrala neutralnu igru, s jedne strane je u procesu evropske integracije, ali s druge strane, traži i druge alternative. Iako je EU i dalje najveći donator u Srbiji,  a njene članice najveći investitori podrška procesu evropske integracije je na najnižem nivou. Ukoliko ne dođe do značajnijih promena u odnosu Brisela i Beograda, i ne stekne se osećaj da se nešto menja, alternative će biti u prednosti, a Srbija će iskliznuti iz zone interesa Brisela.

Istina je da se „više Evrope“ ne može ostvariti bez uključivanja zemalja Zapadnog Balkana u njene redove kroz odgovornu i predvidljivu politiku proširenja. Ali obe strane u ovom procesu moraju da promene pristup proširenju, jer je sve očiglednije da ovaj koji je trenutno na snazi ne funkcioniše.

*Tekst je nastao u okviru projekta Zapadni Balkan – istraživanje putanja za region, koji je podržan od strane Međunarodnog Višegradskog fonda.

Close Menu