Skip to main content
search

Fotografija Steve Ladner

U subotu 10. avgusta napustila nas je En Snitau (Ann Snitow) naša prijateljica, saradnica, aktivistkinja i intelektualka, žena koja će ostaviti neizbrisiv trag na borbu za emancipaciju ljudskog roda od nepravde i ugnjetavanja tradicionalističkog patrijarhalnog sistema. En je verovala u feminizam oslobađanja i nakon više od dvadeset godina ogromnog angažmana za oslobađanje žena od američkog partijarhalizma, činila je i nemoguće da poslednjih trideset godina podrži žene istočne i jugoistočne Evrope u njihovom osvajanju slobode. Tako je već veoma bolesna prošlog septembra otputovala u Poljsku da bi prisustvovala trenutku pojavljivanja iz štampe prevoda njenog, verovatno, najznačajnijeg dela ”Feminizam nesigurnosti” i podržala svoje drugarice u borbi protiv novog talasa desnog populizma udruženog, kao i obično, s mizoginijom. Osnovala je 1991. Mrežu žena istoka i zapada (Network of East West Women), sada sa sedištem u Poljskoj. Od Kirgistana do Bugarske, preko Gruzije i Srbije, do Rumunije i Albanije pomagala je stvaranje biblioteka novostvorenih centara za rodne studije, neumorno je putovala i predavala, osvajala nova znanja i podržavala napore žena da grade humanija, pravednija, kritičnija društva. Gradila je mostove i podsticala svoje sagovornice/sagovornike da postavljaju nova pitanja i zajedno tragaju za boljim odgovorima od postojećih.

Volela je Beograd – vraćala se često. Poslednji put 2013, samo nekoliko meseci nakon svoje prve hemoterapije, da bi održala dvodnevni seminar novostvorenoj Ženskoj parlametarnoj mreži o dometima i izazovima feminističke teorije i prakse. Naravno, iskoristila je priliku da se susretne i sa studentima Fakulteta za političke nauke, gde je održala jedno od svojih nadahnutih predavanja, koja nikoga nisu mogla ostaviti ravnodušnim. A onda smo sebi dozvolili mali predah. Moj suprug Milan i ja smo nju i njenog Danijela proveli Srbijom: od Viminacijuma i Lepenskog vira, preko Gamzigrada i niške Medijane, do manastira Žiča i čak svratili i do Višegrada, da bi prošetali mostom na Drini. Upravo je završavala čitanje Andrićeve ”Na Drini ćuprija”. Samo nekoliko dana pre nego što je umrla En mi je rekla da je ponovo gledala slike s ”našeg magičnog putovanja po Srbiji”.

Prenosimo tekst Njujork Tajmsa povodom njene smrti u želji da podsetimo koliko je Njegoš bio u pravu kada je rekao ”Blago onom ko dovjeka živi, imao se rašta i roditi”.

Hvala En na svemu!

Sonja Liht

i sadašnji i bivši saradnici Beogradskog fonda za političku izuzetnost

Close Menu