Mimo visoke politike, daleko od teških reči, briselskih pregovora i zategnutih odnosa Beograda i Prištine, Beogradski fond za političku izuzetnost organizovao je projekat i seminar “Kroz inovacije do poverenja i promene svesti”, koji treba da poveže mlade stručnjake iz različitih oblasti i na taj način doprinese prevazilaženju barijera, saradnji i upoznavanju.
U Beogradu su se okupile arhitekte i urbanisti. Pored ovdašnjih mladih stručnjaka, tu su bile i kolege iz Kosovske Mitrovice i Prištine. Govorio se srpski, govorio se i albanski, ali su se svi dobro razumeli.
“Osnovni utisak je da ima mnogo sličnosti, da nas mnogi problemi povezuju i da su rešenja manje-više ista. Baš zbog toga, iskustva bi mogla mogla da nas dovedu i do rešenja tih problema”, smatra programski koordinator u BFPE Đorđe Popović.
SPAJANJE: Projekat spaja Beograd, Prištinu i Kosovsku Mitrovicu.
“Ideja nam je bila da spojimo profesionalce iz tih gradova, da se odmaknemo iz te visoke političke priče. Ovo je prvi od šest simpozijuma koji će biti organizovani i posvećen je arhitektama i urbanistima, a ostali simpozijumi biće namenjeni lekarima najrazličitijih specijalnosti”, objašnjava Popović i dodaje da će se raditi i na povezivanju mladih programera i žena preduzetnica, pa će biti održana i četiri sajma preduzetnica.
Proletos je bio organizovan i Hakaton, gde su programeri radili na razvijanju aplikacija za mobilne telefone, program je bio toliko uspešan da će biti i ponovljen krajem godine.
Plan je i da u Beograd dođu da predstave svoj rad i nekoliko pojedinaca, profesionalaca koji su prepoznati na Balkanu.
Iva Čukić kaže da nije bila ni u Prištini ni u Kosovskoj Mitrovici, ali bi volela. Ipak, imala je priliku da se upozna i sarađuje s nekim od kolega, pa joj se, kada je o urbanizmu reč, sve čini vrlo sličnim.
“Radila sam s kolegama iz Prištine. Gotovo da nema razlika u nekim stvarima. Ja se najviše bavim korišćenjem javnih svojina i saradnjom sa grupama koje se bave kulturnom produkcijom i bio mi je zanimljiv projekat oko prištinske hale ‘Boro i Ramiz’, gde su se ljudi okupili da je na neki način aktiviraju, kao i jedan objekat iz industrijskog nasleđa za koji je takođe pokrenuta inicijativa za njegovo korišćenje. To je nešto što je aktuelno i u Beogradu i u ostalim gradovima u Srbiji, a ne postoji dovoljna veza i razmena iskustava oko toga na koji se način neka slična stvar može raditi”, kaže Čukić.
Sadija Keljmendi je arhitekta i urbanistkinja iz prištinskog Centra za urbana istraživanja i asistentkinja na fakultetu. U Beogradu je bila samo u prolazu, dok je još bila mala, ali govori na srpskom bez ikakvih problema.
“Prvi put ovde dolazim kao odrasla osoba, kao arhitekta i imam priliku da od svojih kolega slušam i da kroz obilazak mnogo saznam o razvoju Beograda. Nosim lep utisak, sada sasvim doživljavam Beograd. Gledala sam s kolegama često Beograd preko Gugla i znala sam da ima više zelenila nego u Prištini i na Kosovu”, priča nam svoje utiske.
Dopale su joj se i široke ulice, novobeogradski bulevari.
“Novi Beograd je nešto stvarno lepo i mi u Prištini imamo minijaturne delove Novog Beograda u naselju Ulpijana. To je naselje iz istog perioda, građeno je 60-ih, 70-ih godina”.
IDEJE: Sličnost su i neformalna naselja kojih je puno i na Kosovu.
“I kada je reč o neformalnim na-seljima, ona kosovska imaju manje zelenila. Nekim planom se ipak Kaluđerica opet možda može nekim planom urediti, veće su šanse za to. Kaluđerica je koncentrisana i ima oko 40.000 stanovnika, dok u Prištini ima više neformalnih razuđenih naselja”, poredi Sadija.
Sistem planiranja se na Kosovu kompletno promenio i počelo je strateško planiranje, dok u Beogradu još postoje urbanistički planovi. Sadija se zalaže za kombinaciju s tim konvencionalnijim sistemom.
“Mobilijar je kreativan na javnim površinama. Lepo je uređenje parkova i zelenih površina, mogli bismo primeniti nešto od toga i u Prištini”, vratiće se Sadija sa mnogo ideja u svoj grad.
B. Milovanović za Novi Magazin br. 336, 5. oktobar 2017.