Skip to main content
search

Foto: Olaf Kosinsky / Wikipedia

Anegret Kramp-Karenbauer, poznata pod nadimkom AKK, izabrana je za novog lidera Hrišćansko demokratske unije na nedavno održanom partijskom kongresu u Hamburgu nakon dva kruga glasanja, čime se završila neizvesna borba za naslednika Angele Merkel. Međutim, sa njenim izborom otvorila su se i brojna pitanja o budućnosti CDU i politici Nemačke unutar EU.

Ulazak u nepoznate vode

Kada je nemačka kancelarka izjavila da odustaje od kandidature za šefa stranke i da se nakon trenutnog  kancelarskog mandata povlači iz politike usledio je tajac. Nakon više od 18 godina na čelu stranke i 13 godina na poziciji kancelara odlazak Merkelove označava novu fazu u nemačkoj i evropskoj politici.

Merkelova je od strane međunarodne javnosti viđena kao bitna kontrateža trenutnim populističkim izazovima u vidu Trampa, Orbana, Erdogana i drugih, ali unutar Nemačke određeni aspekti njene politike naišli su na otpor.

Anketa Insa instituta pokazala  je da 62,2 posto ispitanika smatra da Merkelova treba da siđe sa pozicije predsednika stranke i kancelara do 2019. godine. Nezadovoljstvo je postalo evidentno nakon pokrajinskih izbora u Hesenu gde je CDU izgubila značajnu podršku time što je osvojila samo 27 posto ukupnih glasova, dok je radikalno desničarska partija Alternativa za Nemačku (AFD) prvi put u toj pokrajini ušla u parlament.

Izborni  poraz je izazvao povlačenje Merkelove (mada ona tvrdi da je odluka doneta ranije), ali i debatu o programu CDU. Da li u trenutnoj političkoj klimi oni treba da ostanu partija u centru, koja može da privuče i glasače Zelene stranke, ili je politički mudrije da se pomere više u desno, naročito na pitanju migracije, čime bi zaustavili rast Alternative za Nemačku? Ova dilema je bila glavna tema borbe za predsednika stranke.

Igra za nemački presto

Jens Špan, ministar zdravlja i Fridrih Merc, nekadašnji poslanik Bundestaga, ubrzo su objavili svoje kandidature, dok se Karenbauerova priključila nešto kasnije.

Jens Špan, mladi i otvoreno gej ministar zdravlja, jedan je od većih kritičara Merkelove u vladi i predstavlja desnu struju u CDU. Špan je kritikovao politiku „otvorenih vrata” prema migrantima za koju se Merkelova zalagala uz obrazloženje da zbog velikog priliva migranata nemačko društvo rizikuje da postane ,,više antisemitsko, homofobično, mačo i nasilno”.

On je podržao zabranu burki na javnim mestima i protivio se dvostrukom državljanstvu za decu migranata. Špan insistira na potrebi da se migranti asimiluju u nemačko društvo i zalaže se da deca u školama uče o kontroverznoj ideji Leitkultukoja predstavlja skup kulturno različitih vrednosti  i principa koji definišu šta znači biti Nemac.

Međutim, prema anketama Špigel onlajn njega podržava samo 6% posto birača CDU, što se odrazilo na konačno glasanje gde je dobio samo 157 glasova delegata.

Pokušaj povratka

Fridrih Merc takođe dolazi iz desnog krila CDU, ali za razliku od Špana ima mnogo poznatiji profil u nemačkoj javnosti.

On je početkom 2000-ih vodio parlamentarnu grupu CDU koja je tada bila u opoziciji, ali je bio istisnut od strane Merkelove nakon čega je odlučio da se posveti karijeri u poslovnom svetu. Merc je deo nemačke filijale najvećeg svetskog investicionog fonda Blekrok (BlackRock), a sedi u upravnim i nadzornim odborima nekoliko drugih firmi.

Socijalno je konzervativan, a u oblasti ekonomije se zalaže za što šire slobode i mere koje odgovaraju privrednicima. Kao i Špan insistirao je na promeni trenutne politike prema migrantima. Na ovaj način Merc je kroz svoju kampanju dao glas delu CDU koji već druže vremena gaji netrpeljivost prema Merkelovoj i želi da partija ode dalje u desno.

Međutim, činjenica da je bio odsutan iz politike dugo pokazala se u nekoliko gafova koji su mu smanjili kredibilitet i podršku. Merc je doveo u pitanje ustavno pravo na azil koje je naročito osetljivo s obzirom na istoriju Nemačke u Drugom svetskom ratu. Pored toga, on je izjavio kako je CDU samo slegla ramenima na rast podrške Alternative za Nemačku umesto da nešto preduzme, što je naišlo na negodovanje ostatka partije.

Konačno, njegovo bogatstvo bilo je predmet velikog broja novinskih članaka, a pažnju je privukao i jedan intervju u kome je insistirao da pripada „višoj srednjoj klasi” iako je poznato da poseduje dva aviona i zarađuje najmanje milion evra godišnje. U Nemačkoj, za razliku od SAD, ne gleda se toliko blagonaklono na prelazak ljudi iz sektora biznisa u politiku, a Merc svojim izjavama nije uspeo da se poistoveti sa srednjom klasom.

„Mini Merkelova”?

Karenbauerova je karijeru započela u pokrajini Sarske oblasti gde je bila prva žena na čelu nekog pokrajinskog ministarstva unutrašnjih poslova u Nemačkoj, a na poziciju premijera te oblasti došla je 2011. godine. Na prošlim izborima dobila je novi mandat sa 40% glasova, a tokom godina na vlasti je imala iskustva saradnje u koaliciji sa Socijaldemokratama, ali i sa Zelenima i Liberalima. Na poziv Merkelove ove godine postala je generalna sekretarka partije, čime je Merkelova nezvanično signalizirala da želi Karenbauerovu na poziciji lidera partije u budućnosti.

Karenbauerova pripada levom krilu partije i snažno se zalaže za minimalnu platu, veće poreze na prihode, kvote za žene u upravnim odborima velikih kompanija i mere koje bi pomogle porodicama u kojima oba roditelja rade. Ona je posvećeni katolik, protivi se abortusu i gej braku, što joj je omogućilo da pridobije i podršku konzervativnijeg dela stranke.

Karenbauerova podržava trenutnu državnu politiku prema migrantima, ali insistira da oni koji počine kriminalno delo treba da budu vraćeni u zemlju porekla, bez obzira na zemlju u pitanju. Tokom kampanje je isticala važnost integracije migranata kroz priču o migrantu u prihvatnom centru koji je, iz religijskih razloga, odbio da primi hranu od žene koja je bila volonter. „Ja bih mu rekla da mora da uzme hranu ili da ostane gladan”, rekla je Karanbauerova.

(Ne)ujedinjeni

Nakon pobedničkog govora Karenbauerova je na scenu pozvala Merca i Špana u pokušaju slanja slike jedinstva i optimizma. Međutim, ostaje upitno da li će da pomiri različite frakcije partije. Ona je dobila samo 52% glasova delegata, a dan nakon njenog izbora krenule su glasine da je za svog zamenika postavila Pola Ziemiaka u zamenu za glasove delegata Unije mladih koju on predvodi. Takođe, nejasno je da li će Merkelova ostati do kraja  mandata na poziciji kancelara kao što je najavila.

Ne treba zaboraviti da je i sa dolaskom Angele Merkel  na čelo CDU došao kraj jedne ere, kao i da je budućnost partije tada delovala nesigurno. U period koju dolazi videćemo da li Karenbauerova ima snagu i politički talenat kao Merkelova, kao i da li u sve više polarizovanom svetu centrizam ima budućnost.

Piše: Marta Vasić, stažistkinja BFPE

Preuzeto sa portala TALAS (https://talas.rs/2018/12/09/cdu-predsednica/)

Close Menu