Skip to main content
search

Za države Zapadnog Balkana, oktobar mesec obeležilo je nedobijanje datuma za početak pregovora o članstvu u Evropskoj uniji za Severnu Makedoniju i Albaniju, kao i novi sporazumi koje je Srbija potpisala sa Rusijom i Kinom. Ovi događaji su još jednom podstakli debatu o prostoru koji se otvara za upliv drugih aktera na prostor Zapadnog Balkana. I dok je evropska perspektiva ovih država neizvesna, saradnja sa partnerima koji dolaze sa istoka ukazuje da se razmišlja o alternativi ukoliko proces evrointegracija i članstvo u Evrospkoj uniji ostanu na dugom štapu.

Na osnovu razvoja događaja u poslednjih nekoliko nedelja, Srbija je država koja preduzima najkonkretnije korake u daljem razvoju saradnje sa državama i organizacija koje dolaze sa istoka. Od početka tekuće godine, Srbija je u dva navrata ugostila najviše zvaničnike Ruske Federacije. U januaru ove godine, u posetu Beogradu je došao predsednik Rusije, Vladimir Putin, dok je premijer Medvedev boravio u Beogradu u okviru obeležavanja godišnjice oslobađanja Beograda u Drugom svetskom ratu. I pored sve intenzivnije saradnje sa Kinom, ovim posetama se ukazuje da je Rusija i dalje tradicionalni partner Srbije na polju međunarodnih odnosa i rado viđen gost. Jedna od tema koja je obeležila posete ova dva zvaničnika jeste i potpisivanje sporazuma Srbije sa Evroazijskom ekonomskom unijom. Premijerka Srbije, Ana Brnabić je 25. oktobra u Moskvi potpisala sporazum o slobodnoj trgovini između Srbije i Evroazijske ekonomske unije. Ovim sporazumom obezbeđen je slobodan protok robe, bez carina, između Srbije i pet država koji čine ovu međunarodnu organizaciju.

Evroazijska ekonomska unija nastala je 2015. godine na temeljima Evroazijske ekonomske zajednice. Uniju čini pet država: Rusija, Belorusija, Jermenija, Kazahstan i Kirgistan. Države članice obuhvataju populaciju od 183 miliona ljudi i mogu predstavljati značajno tržište za plasiranje proizvoda i poboljšavanje spoljnotrgovinskih odnosa. Evroazijska ekonomska unija predstavlja poslednji korak evroazijske ekonomske integracije, čiji je začetak bila inicijativa predsednika Kazahstana, Nursultana Nazarbajeva još iz prve polovine devedesetih godina prethodnog veka. Danas, od država koje čine Evroazijsku ekonomsku uniju, Rusija se pozicionira kao najznačajniji akter, kako na polju međunarodnih odnosa, tako i u rešavanju pitanja unutar zajednice. Države članice Evroazijske ekonomske unije usaglašavaju svoje ekonomske odnose, ali i dalje vode samostalnu spoljnu politiku. Slično Evropskoj uniji, razvijene su institucije koje predstavljaju nosioce odlučivanja. Krovna institucija jeste Vrhovni savet Evroazijske ekonomske unije koji, slično Evropskom Savetu, okuplja šefove država. Međudržavni savet Evroazijske unije okuplja šefove Vlada (premijere) država članica, dok Evroazijska ekonomska komisija predstavlja nadnacionalni organ koji obezbeđuje sve uslove za dalji razvoj Unije i razrađuje predloge u oblasti ekonomske integracije. Sedište Komisije je u Moskvi. Sud unije, sa sedištem u glavnom gradu Belorusije, Minsku, jeste stalni sudski organ ove organizacije.

Pregovori između Srbije i Evroazijske ekonomske unije najavljeni su još 2016. godine, samo godinu dana nakon što je ova organizacija zvanično otpočela sa radom. Prvobitno je bilo najavljeno da će se sporazum potpisati prilikom Putinove posete Beogradu u januaru 2019. godine, međutim potpisivanje je odloženo za oktobar. Srbija je potpisivanjem sporazuma o slobodnoj trgovini unapredila već postojeće uslove koje je imala u trgovinskim odnosima sa pet država članica. Naime, Srbija je već imala postojeće sporazume o slobodnoj trgovini sa Rusijom, Belorusijom i Kazahstanom, dok će imati veći pristup tržištu Jermenije i Kirgistana. Od svih navedenih država, Srbija ima ubedljivo najrazvijenije odnose sa Rusijom, koja predstavlja jednog od najznačajnihih partnera u oblasti spoljnotrgovinske razmene, uz spoljnopolitičke odnose koji su sada već tradicionalno vrlo blisko razvijeni. Pored toga, pozicija koju Rusija zauzima na polju međunarodnih odnosa dovodi do tumačenja Evroazijske ekonomske unije kao ,,Putinove unije’’ odnosno kao organizacije u kojoj Rusija vodi glavnu reč i predstavlja način širenja ruskog uticaja na njene neposredne interesne sfere.

I dok će ekonomski odnosi između Srbije i Evroazijske ekonomske unije biti u određenoj meru unapređeni, najava i kasnije potpisivanje sporazuma naišlo je na kritiku zvaničnika Evropske unije. Kao država kandidat za članstvo u Evropskoj uniji, Srbija je dužna da usaglašava svoju spoljnu politiku sa spoljnopolitičkim deklaracijama koje usvajaju države članice Evropske unije. Nivo usaglašenosti spoljne politike Srbija sa spoljnom politikom Evropske unije je već bio na najnižem nivou, ukoliko se poredi sa drugim državama Zapadnog Balkana. Nizak nivo uslovljen je odnosom Srbije i Rusije, odnosno činjenicom da Srbija nije uvela sankcije Rusiji. Na samitu ministara spoljnih poslova Evropske unije koji je održan u avgustu 2019. godine, evropski zvaničnici su uputili kritike ka Srbiji ukazujući da potpisivanje sporazuma udaljava Srbiju od njenog strateškog i duguročnog spoljnopolitičkog cilja – članstva u Evropskoj uniji.

Upitno je koliko će Srbija zaista profitirati od potpisivanja sporazuma sa Evroazijskom ekonomskom unijom. Postojeći sporazumi su omogućili pristup najvećem delu tržišta od skoro 200 miliona ljudi. Osim Rusije, ni jedna od preostale četiri države članice nije značajan spoljnotrgovinski partner Srbije. Najznačajniji partneri u oblasti spoljne trgovine su i dalje države članice Evropske unije i države potpisnice CEFTA sporazuma. Ono što predstavlja značajniji deo potpisivanja sporazuma jeste dalje intenziviranje odnosa sa partnerima sa istoka i tendencija da se deluje u pravcu alternative procesu dobijanja članstva u Evropskoj uniji.

Politizacija odnosa sa partnerima sa istoka u određenoj meri odvraća pogled javnosti sa procesa evroinegracija Srbije, koji sada već duže vreme stagnira i koji je sve neizvesniji u smislu dobijanja konkretnog datuma kada bi Srbija postala članica zajednice evropskih dražava. Saradnja Srbije sa državama koje nisu članice Evropske unije je veća nego ikada. Uz već tradicionalno partnerstvo sa Rusijom, saradnja sa Kinom je na istorijski najvišem nivou. Takođe, Turska se može posmatrati kao jedan od aktera sa kojim Srbija razvija bliske odnose, pre svega kroz najavljene zajedničke projekte u budućnosti, poput autoputa Beograd – Sarajevo. Potpisivanje sporazuma sa Evroazijskom ekonomskom unijom predstavlja vođenje spoljne politike upravo u pravcu koji se može nazvati kreiranjem sigurnosne mreže ili kreiranjem ,,plana B’’ u slučaju da proces evrointegracija propadne, odnosno Srbija ne dobije datum kada bi postala država članice Evropske unije.

Neizvesnost rezultata evropskih integracija za države Zapadnog Balkana omogućava upliv drugih aktera na ovo područje i vođenje spoljne politike koja će biti zasnovana na podsticanju odnosa sa drugim akterima. Potpisivanje sporazuma sa Evroazijskom ekonomskom unijom predstavlja korak koji pokazuje da razmišljanje donosioca odluka u Srbiji, pre svega spoljnopolitičkih odluka, uzima u obzir i druge aktere sa kojima bi se mogli dalje da intenzivirati odnose, na čelu sa Rusijom, Kinom, pa i Turskom. Ukoliko se proces evrointegracija ne intenzivira i konkretizuje, saradnja sa drugim akterima, uključujući i Evroazijsku ekonomsku uniju (sa Rusijom na čelu) će postati relevantna alternativa i način da se osigura pozicija koju bi Srbija zauzimala na polju međunarodnih odnosa – pozicija države koja nema perspektivu članstva u Evropskoj uniji i nalazi se između Istoka i Zapada.

Prvi put objavljeno u Novom magazinu br. 444, 31. oktobra 2019.
Izvor fotografije: Russian Federation government

Close Menu