Skip to main content
search

Rodna ravnopravnost je osnovno ljudsko pravo. Pretpostavlja da svi muškarci i žene imaju jednake mogućnosti, da podjednako doprinose kulturnom, političkom, ekonomskom i društvenom napretku i da uživaju sve prednosti jedne zajednice u jednom društvu.

Međutim, iako živimo u 21. veku, rodna nejednakost danas postoji u svim društvima i ostaje ukorenjena u društvenim strukturama i tradicionalnoj podeli rada. Njen značaj i vrednost neraskidivo su povezani sa ekonomskim napretkom, socijalnom kohezijom i demokratskim napretkom.

Strategija EU o rodnoj ravnopravnosti navodi akcije koje će Evropu značajno približiti rodnoj ravnopravnosti do 2025. godine, sa glavnim ciljem da se osigura da žene i muškarci imaju jednake mogućnosti da napreduju i da budu slobodni da slede izabrane životne puteve. Kao zemlje kandidati ili potencijalni kandidati za članstvo u EU, zemlje Zapadnog Balkana rade na usvajanju i usklađivanju zakona sa evropskim strategijama i uspostavljanju neophodnih mehanizama za rodnu ravnopravnost, ali status implementacije politike rodne ravnopravnosti ostaje izazov.

Globalne analize i izveštaji o položaju žena potvrđuju prisustvo sistemske rodne neravnopravnosti u zemljama Zapadnog Balkana. Žene se implicitno smatraju odgovornim za zadatak brige o drugima, teže pronalaze plaćeni posao i obrazovanje, manje su uključene u donošenje odluka i imaju manju ekonomsku moć. Sve ovo doprinosi činjenici da se, uprkos suprotnim tvrdnjama, žene se i dalje suočavaju sa socijalnim nedostacima.

Jedan od primarnih uzoraka nejednakosti na tržištu rada su tradicionalne rodne predrasude i stereotipi.“

Učešće žena u radnoj snazi je i dalje nisko i identifikovani su različiti uzroci, uključujući predrasude i stereotipe o rodnim ulogama u društvu, diskriminaciju na radnom mestu, obrazovanje, rodno slepe ekonomske politike i poteškoće u balansiranju privatnog i profesionalnog života.

Jedan od primarnih uzroka nejednakosti na tržištu rada su tradicionalne rodne predrasude i stereotipi koji održavaju uverenje da muškarci i žene treba da igraju različite uloge u društvu. Takve pretpostavke ograničavaju individualni izbor, što rezultira neiskorišćenim potencijalom i talentom, nedostatkom veština i nižom platom za poslove za koje se smatra da su „ženski posao“. Žene su obeshrabrene da uđu u radnu snagu zbog preovlađujućih društvenih i kulturnih uverenja. Stereotipi utiču na to šta žene rade i kako se prema njima postupa, što utiče na predmete koje biraju u školi, ograničavajući njihov budući posao i mogućnosti karijere pored doprinosa stereotipnim pogledima u kući. I kontinuirano formalno i neformalno obrazovanje može rezultirati pozitivnim pomakom u preovlađujućem narativu.

Diskriminacija je rasprostranjena na tržištu rada i glavni je uzrok nejednakog društvenog statusa žena. Nalazi se u traženju posla, radnom mestu, zaradi i, najčešće, u politici trudnoće i materinstva. Iako diskriminacija na radnom mestu postoji u najrazvijenijim zemljama, ona je sve prisutnija i štetnija u patrijarhalnim društvima kao što su ona na Zapadnom Balkanu. Unapređenje sistema zaštite pri zapošljavanju i sprečavanje diskriminacije žena je neophodan uslov za garantovano pravo na ravnopravnost. Stoga je potrebno kontinuirano praćenje i usklađivanje pravnog okvira sa međunarodnim standardima.

Sposobnost obrazovanja da ispuni svoje razvojne ciljeve ozbiljno je otežana patrijarhalnom podelom odgovornosti i interesa. Disparitet oblikuje buduće mogućnosti žena. Nametnute oznake ograničavaju obrazovne mogućnosti žena tako što određuju određene oblasti tržišta rada kao prikladne ili neprikladne za žene, obeshrabrujući ih da se obrazuju i zaposle u širem spektru sektora i mogućnosti. Rodna segregacija u obrazovanju manifestuje se većom koncentracijom devojčica u oblastima nege, zdravstva i obrazovanja. Obrazovni izbori su u srcu kasnije nejednakosti na tržištu rada, a veći naglasak treba staviti na poboljšanje kvaliteta obrazovanja na svim nivoima, reformu nastavnih planova i programa, obezbjeđivanje više vannastavnih aktivnosti koje se bave rodnim pitanjima i tako dalje.

„Neravnoteža između privatnog i profesionalnog života doprinosi visokom nivou neaktivnosti ženske radne snage.“

Specifične rodne komponente se ne prepoznaju niti pominju u većini programa koji imaju za cilj poboljšanje zapošljivosti, niti se prepoznaje rodni jaz između mladih žena i mladića na tržištu rada. To je uglavnom zato što rodno zasnovana statistika i podaci nisu dostupni. Rodno slepe ekonomske politike i politike zapošljavanja rutinski održavaju rodnu podelu tako što više koriste muškarcima nego ženama, posebno kada je u pitanju pristup ekonomskim prilikama, podsticajima i podsticajima, kao i politikama koje promovišu otvaranje radnih mesta i ekonomski rast. Uključivanje rodne perspektive u politike zapošljavanja ključno je za rešavanje osnovnih uzroka nejednakosti na tržištu rada.

Neravnoteža između privatnog i profesionalnog života doprinosi visokom nivou neaktivnosti ženske radne snage, kao i prepreci napredovanju u karijeri. Većina neaktivnih žena je prestala da radi ili nikada nije tražila posao jer su htele da zasnuju porodicu. Nedostatak objekata za brigu o deci, kao i potreba za obavljanjem kućnih poslova, istovremeno su prepreke profesionalnom razvoju i napredovanju.

Ekonomsko razmišljanje preovlađuje, često ne prepoznajući ekonomsku vrednost neplaćenog rada i brige o drugima, što rezultira makroekonomskim politikama u kojima dominiraju muškarci i koje štete ženama i pogoršavaju strukturne nejednakosti. Da bi se stvorio podsticajni faktor za žene da se pridruže radnoj snazi, potrebni su sveobuhvatni programi i mere podrške za zapošljavanje žena, kao i kontinuirano osnaživanje žena. Vreme je da se preduzmu konkretni koraci za rešavanje osnovnih uzroka nezaposlenosti žena i krene ka politikama koje osnažuju žene iz svih sfera života i obezbeđuju da njihov potencijal ne bude izgubljen.

Ovaj tekst je prvobitno objavljen na sajtu Friends of Europe.

Close Menu