Skip to main content
search

Ni jedno društvo ne može da funkcioniše bez dijaloga, odnosno da bude normalno društvo. Javna debata ili dijalog generišu ideje i rešenja problema s kojima se društvo suočava. Odsustvo dijaloga dovodi do zatvaranja celog društva i pojedinih grupa unutar njega u sebe, raste nepoverenje u sve, ali pre svega, u sopstvene mogućnosti da probleme prevazilazi, posebno one najteže od kojih zavisi njegova budućnost.

Šta je do sada postignuto unutrašnjim dijalogom?

Konačno je započet razgovor o jednom od najtežih problema/situacija s kojima se suočava naše društvo i naša država, a s kojima živimo već decenijama. Poslednjih godina razgovori o rasplitanju ”kosovskog čvora” su gurnuti pod tepih, a ako su vođeni to se događalo isključivo u uskim krugovima.

Takav pristup vodi razaranju zdravlja celog društva, a nezdravo društvo generiše  strahove od svih drugih, nepoverenje u same sebe – u krajnjem vodi destrukciji i samo-destrukciji. (Mislim da je neophodno ponovo pročitati pomalo zaboravljene knjige Eriha Froma, ”Zdravo društvo” i ”Anatomija ljudske destruktivnosti”.)

Inače, nije tačno da nije bilo spremnosti niti mogućnosti za tu vrstu debate. Beogradski bezbednosni forum je svake godine od 2012. organizovao  debate na razne teme značajne za srpsko–kosovske odnose u saradnji Centrom za inkluzivno upravljanje (Centre for Inclusive Governance-CIG). Prvo kao zatvorene sesije a onda smo ih otvorili i za medije. Pokazalo se da je interesovanje veliko i da je te teme moguće i apsolutno potrebno razmatrati usred Beograda.

Unutrašnjim dijalogom je, bez obzira na njegove mane, otvoren čitav niz novih pitanja i pristupa problemima i mogućim rešenjima – uključiv i priloge u medijima, kao na primer, u rubrici ”Pogledi” dnevnog lista ”Politika”, ”Danasu”, ”Blicu”, nedeljnicima pa i u novim medijima i društvenim mrežama. Ovi potonji su pokazali, verovatno i mnogo više od samih organizovanih skupova, šta građani misle o odnosima između dva društva. Takodje je postalo jasno da su građani dosta slabo informisani, da se često umesto racionalnim argumentima priklanjaju emocijama, što je i razumljivo i ljudski, samo nije dobar vodič za nalaženje mudrih i održivih rešenja.

Pokazalo se da dijalog mora da bude dobro struktuiran, da se sučeljavaju ljudi unutar pojedinih, a različitih profesionalnih, interesnih i političkih grupa, da bi se na taj način pretvorio u pravi razgovor umesto u niz monologa.

Šta nam je činiti dalje?

  1. Unutrašnji dijalog mora da se nastavi ali kao pravi uvod u dijalog dva društva – srpskog i kosovskog, Srba i Albanaca. Taj dijalog mora da bude dobro pripremljen i vođen, pažljivo struktuiran i mora da obuhvati najrazličitije strukture unutar društava – od naučnika do preduzetnika, od lekara do novinara. Stoga je izuzetno važno da ljudi koji se sastaju prepoznaju slične ili zajedničke probleme i interese. To se već potvrdilo u saradnji dve privredne komore, a evo samo dan pre našeg razgovora, u Valjevu je održan uspešan sajam žena-preduzetnica, na kojem su uzele učešće i preduzetnice s Kosova. Ovih dana, nažalost, takvi skupovi na kojima učestvuju Srbi i Albanci s Kosova i Srbije su mnogo ređi nego što je ranije bio slučaj. Podsećam na ovom mestu da su dugi niz godina taj dijalog između dva društva održavale, pre svega, organizacije civilnog društva, jedan broj medija i umetnika.
  2. Dijalog između dva društva treba da bude usmeren na rešavanje sadašnjih problema a da bi se gradila drugačija budućnost. No on će pre svega, služiti za izgradnju uzajamnog poverenja.
  3. Neophodno je obezbediti dobro i pravovremeno izveštavanje o tom dijalogu kako bi se smanjio prostor za manipulaciju i ‘lov u mutnom’ svih onih kojima do istinske saradnje i pune normalizacije odnosa nije stalo.

Duboko sam uverena da se samo uključivanjem oba društva u dijalog može osigurati uspeh kako Briselskog sporazuma tako i narednih dogovora, postignuta rešenja učiniti održivim, a oba društva obezbediti da budu otpornija na sve negativne izazove. Danas od nas zavisi mnogi više nego što mislimo – ako ne iskoristimo ovaj trenutak istorija će nas pamtiti kao gubitnike, kao one koji su proigrali budućnost.

Izlaganje održano u prvom panelu unutrašnjeg dijaloga, u organizaciji Nacionalnog konventa o EU; 31. marta 2018. godine

Close Menu