Skip to main content
search

Photo: Pexels.com

Kamerun Manter i Džejms O’Brajen bili su gosti vebinara Beogradskog fonda za političku izuzetnost (BFPE) na kome su govorili o predstojećim predsedničkim izborima u SAD i njihovom uticaju na odnose Sjedinjenih Američkih Država (SAD) i Zapadnog Balkana. Kamerun Manter je bivši ambasador SAD u Srbiji (u periodu 2007-2009.) i Pakistanu, dok se Džejms O’Brajen, trenutno potpredsednik Olbrajt Stounbridž Grupe, duže vremena direktno u Stejt Departmentu bavio regionom Zapadnog Balkana.

Manter i O’Brajen se slažu kako su najvažniji činioci Trampove spoljne politike otvaranje pitanja Severne Koreje, kao i povlačenje SAD iz pariskog klimatskog sporazuma, koje vide kao raskid sa nasleđem Obamine administracije. SAD su se, naime, povukle iz jednog značajnog međunarodnog sporazuma a da nisu ponudile alternativu, što je bila najava vremena koja dolaze. Pozitivno su ocenili Trampov iskorak prema Severnoj Koreji.

„Posao diplomate je da govori, da uvek ima pitanje na umu. Da li treba da se obraćamo onima kojima se nismo ranije obraćali, poput Severne Koreje? Da li je ispravna dogma da sa Severnom Korejom ne treba razgovarati uopšte? Ti razgovori su potrebni, ali treba da imaju smisla i da budu korisni i sadržajni.“

Na predstojećim izborima obojica veće šanse daju nekadašnjem potpredsedniku u Obaminoj administraciji, Džou Bajdenu. Kao i mnoge, i njih je iznenadila pobeda Trampa 2016: „odmah nakon prethodnih predsedničkih izbora, razgovarao sam sa ekspertima i postavljao pitanje ‘kako je moguće da nam se ovo dogodilo.’“ Četiri godine kasnije, tehnika vlasti je jasna: „Trampove brifinge gleda mnogo ljudi, čak i ako ih nije briga šta on govori.“ Međutim, „njegovi glasači su očekivali ispunjenje određenih velikih obećanja, i zbog toga su sada razočarani.“

Manter i O’Brajen su saglasni u tvrdnji da je velika prednost Bajdena i to što njegovu administraciju čini veliki broj eksperata, što nije slučaj sa administracijom sadašnjeg predsednika Trampa. „Ljudi koji savetuju Bajdena su eksperti, koji su godinama u politici. Veruju da Tramp neće dobiti više od 46-47% glasova izašlih na izbore, ali da postoji minimalna šansa za pobedu. „Ako se to desi, imaćemo veliki problem. Ljudi okupljeni oko Bajdena i ranije su bili u administraciji, a moramo da se naviknemo i shvatimo da ljudi koji okružuju Trampa nemaju znanje ni iskustvo, odnosno bilo kakav istorijat bavljenja poslom kojim se trenutno bave.“

Pobedom Bajdena „imamo priliku da neko ponovo na normalan način vodi državu, da poštuje vladavinu prava, ljudska prava, prava svojih građana.“

Kada je reč o politici prema Evropi i samom regionu Zapadnog Balkana, i Manter i O’Brajen su optimisti po pitanju popravljanje odnosa na relaciji SAD-EU i nastavka „evropeizacije i demokratizacije“ Zapadnog Balkana ukoliko Bajden postane novi predsednik SAD, jer to najviše zavisi od popravljanja evroatlantskih odnosa. Ukoliko sa druge strane Donald Tramp ponovo odnese pobedu na izborima, očekuju da se još više zaoštri njegov antievropski stav čime zajednički nastup „Zapada“ na Balkanu ostaje malo verovatan.

Pojava Grenela poslednjih meseci je privukla pažnju svih, čime se Zapadni Balkan ponovo našao u središtu pažnje međunarodne javnosti. „Grenel nema nikakav drugi posao osim da radi na Trampovoj kampanji. Njegov posao nije u Stejt Departmentu, njegov posao jeste da promoviše Trampovu kampanju kao specijalni izaslanik. U suštini, to govori o odnosu Trampove domaće i spoljne politike i njegove borbe za popularnošću i moći.

Demokrate imaju drugi problem. Ukoliko Bajden postane predsednik SAD, moraće da popravi štetu koju je nanela prethodna administracija, u šta spada svakako i politika prema Zapadnom Balkanu, sa uključivanjem ne samo novih ličnosti, već i uspostavljanjem novih institucija. Dešavalo se da SAD deluje nezavisno od evropskih saveznika, ali bi se vratili na jedan pristup kome su u fokusu fundamentalna pitanja, a to je ohrabrenje regiona na putu evropskih integracija.

Ključna stvar za uspešno rešavanje problema na Zapadnom Balkanu jeste ponovno fokusiranje, prepoznavanje i rekonstrukcija evroatlantskih odnosa. „Ukoliko budemo radili više na Balkanu, to će ići u prilog i popravljanju odnosa sa Evropom, odnosno evroatlantskih odnosa. Dakle, bićemo fokusirani na popravljanje odnosa sa Evropom, pa će Zapadni Balkan biti sastavni deo toga.“

Na istom tragu je i O’Brajen, koji tvrdi da je pored političke integracije između Zapadnog Balkana i Evrope neophodna i ekonomska integracija samog regiona. „Zalažemo se za dalju demokratizaciju Zapadnog Balkana. Slažem se sa Kameronom i mislim da će postojati veće američko prisustvo u regionu. Nema tačnog i konkretnog datuma konačnog sporazuma u Briselu i nepoznanica je da li se ta iznenadna užurbanost u rešavanju problema na Zapadnom Balkanu povezuje sa kampanjom za predsedničke izbore. Mislim da će Bajden raditi na tome da cela politika za Zapadni Balkan bude više i bolje koordinisana, za razliku od aktuelne Administracije, gde postoji velika nekonzistentnost spoljne politike.

Region najlakše može da se integriše u Evropu ukoliko bi se integrisao ekonomski, u “lanac snabdevanja” Evrope, jer uvoz i izvoz u zemljama Zapadnog Balkana predugo traje i previše košta ako se odvija na sadašnji način, tako da svi žele da se približe Evropi u tom lancu snabdevanja. Zemlje koje su postale bogatije na Balkanu, postale su to zahvaljujući tome što su postale deo navedenog “lanca snabdevanja” Evrope. U skladu sa tim, pored političkih reformi i promena, neophodne su i ekonomske promene u samom regionu Zapadnog Balkana.“

Naši gosti su svesni da bi mnogo ljudi u Srbiji bilo nezadovoljno ukoliko Bajden ostvari pobedu na predstojećim izborima. Međutim, sa njegovom pobedom, smatraju da bi se promenili pogledi na Evropu, a svoje mesto u promeni narativa prema Evropi imaće i Zapadni Balkan.

Na samom kraju, sagovornici su se dotakli i neizbežne teme, a to je kako će svet izgledati nakon pandemije korona virusa i koja će biti uloga SAD u novonastalim okolnostima. SAD neće imati poziciju hegemona, ali ne postoji niti jedan drugi akter koji bi mogao da zauzme tu poziciju. Kina, kao potencijalno najveći takmac SAD, moraće da se „trezni od mamurluka opijenosti“ koji je izazvan rastom u prethodnih 30 godina, dok će se ekonomija Evropske unije širiti, a EU će ostati i dalje velika sila u ekonomskom smislu. „Bićemo tu, bićemo prisutni, bićemo veliki i jaki, samo je pitanje kakve smo pouke mi izvukli iz kovida, iz Trampove ere i da se na to fokusiramo, a ne da čekamo da se vratimo na poziciju hegemona.“ – zaključuju sagovornici BFPE, Kameron Manter i Džejms O’Brajen.

Tekst pripremio Radomir Aleksić, saradnik BFPE

Fotografija Majkl Dalder za Rojters

Close Menu